Većina automobila ima samo dva pogonska kotača, bilo prednje bilo stražnje. Pri vožnji izvan cesta, a i na skliskom kolniku, na snijegu, na ledu, blatu i bijuzgavici pogon na dva kotača ima nedostataka. Ni diferencijal s uređajem za kočenje ne može uvijek spriječiti proklizavanje kotača u prazno.
U takvim se slučajevima vozilo može izvući samo pogonom na sve kotače.
Naime, ako su pogonska sva četiri kotača, dodir kotača s tlom je znatno bolji jer su opterećeni svom težinom vozila.
Pogon na sva četiri kotača (4WD ili kod nekih automobila AWD) uobičajen je kod automobila namijenjenih čestoj vožnji izvan cesta, npr. kod vojnih vozila, kamiona za gradilišta, itd. Za dulje i brže vožnje po cestama nije pogon na sva četiri kotača; stoga se u automobilima sa sva četiri pogonska kotača može isključiti pogon dvaju kotača. Vozač to učini posebnom ručicom mjenjača.
Ako se s uvijek uključenim pogonom na četiri kotača vozi i na običnim cestama, nastaju teškoće. Mjenjač i glavni diferencijal previše su opterećeni, jer pri vožnji kroz zavoje moraju podnositi brojna nagla opterećenja uslijed različnih brzina četiriju kotača.
Usprkos relativno visokoj cijeni pogona na četiri kotača, takvih automobila ima sve više. Upotrebljavaju ih za lov, za spašavanje s teško pristupačnih mjesta, itd. i pri vožnji po sipkom pustinjskom pijesku pogon na četiri kotača ima velike prednosti.