Airbag (zračni jastuk) uz sigurnosne pojaseve najvažniji je element pasivne sigurnosti automobila (ne sprječava nesreće, nego umanjuje njihove posljedice). Za taj se sustav koriste i kratice ACRS (Air Cushion Restraint System), SRS (Supplemental Inflatable Restraint) i SRS (Supplementary Restraint System). Prvi zračni jastuk za automobil konstruirao je 1952. američki inženjer John W. Hetrick te patentirao 1953. No, bio je nepouzdan i neučinkovit te je tek sredinom 60-ih, nakon što je razvijen senzorski sustav 'ball-in-tube sensor for crash detection', Allen Bread napravio mehanizam koji omogućava pravilno aktiviranje u sudaru.
Prve zračne jastuke počeo je 1967. ugrađivati Chrysler, u sklopu dodatne opreme. Ford je eksperimentalni automobil sa zračnim jaskukom predstavio 1971., a General Motors 1973. GM je 1974. uveo sustav ACRS, kojim je po prvi put predviđana ugradnja bočnog i zračnog jastuka za zaštiu koljena. Prvi europski model sa serijskim zračnim jastukom bio je Mercedes-Benz S-klase (W126) iz 1980., a prvi bočni zračni jastuk na europskom tržištu predstavljen je 1987., također u S-klasi.
Mehanizam zračnog jastuka sastoji se od vreće izrađene od višeslojnog kompozitnog platna na bazi poliamida, generatora plina, kontaktne ploče s inicirajućom kapsulom i elektroničke kontrolne jedinice sa senzorskim sustavom.
Nekoliko milisekundi nakon sudara, na temelju signala senzora dinamičkog udara, upravljački modul aktivira inicijalnu kapsulu s osam grama plastičnog eksploziva. Eksplozija pali specijalnu smjesu u generatoru plina, čijim se izgaranjem oslobađa dušik, koji puni zračni jastuk. Nakon što se napuše i amortizira udarac vozača, zračni jastuk se prazni, a cijeli ciklus traje 150 milisekundi. Senzorski sustav je tako podešen da reagira na sudar do određene brzine, odnosno određene deformacije karoserije automobila. Zbog rizika da se nekontrolirano otvore u vožnji i izazovu nesreću, niti jedan sustav u automobilu nije toliko temeljito ispitivan kao sustav zračnih jastuka.
Zamašnjak je teški kotač koji, kada se zavrti, velikim momentom tromosti ili inercije ublažuje nemirni rad stroja (zbog udarnih opterećenja drobilica, alatnih ili valjaoničkih strojeva i drugo).
Kardanski prijenos služi za prijenos snage, odnosno okretnog momenta, između pojedinih razmaknutih pogonskih sklopova automobila koji nisu međusobno kruto vezani, ili im se osi vratila ne poklapaju, ili je čak međusobni položaj pojedinih sklopova promjenjiv.
Difuzor (njem. Diffusor < lat. diffusor, od diffundere: širiti, razlijevati) je konično prošireni kanal, element strujnih strojeva (turbine, rotacijske crpke, ventilatori, turbokompresori, aerodinamički tuneli).
Filtar ulja ili uljni filtar ima zadatak da razinu prljavštine ulja smanji na dozvoljenu vrijednost. Time se hidraulički dijelovi štite od prekomjernog trošenja i povećava se pouzdanost rada hidrauličkog i ostalih sustava.
Filtar zraka ili zračni filtar je filtar koji zadržava grube nečistoće iz zraka, a koristi se za čišćenje zraka koji sadrži manje od 10 g/m³ praha. Filtri za čišćenje zraka (od prašine, dima i slično) najčešće se ugrađuju u sustave za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju, ali i u motorna vozila.
